zadnja ruza

posljednja ruza ovoga ljeta

mirise pruza i raduje leptire male

koji ko djavli oko svojih grmova kruze

voljena moja zasto te nema

da ti poklonim ovu zutu ruzu

i zaboravim tugu sjetnu

u vrucini osame i ljeta

kad nam daljina bezglavo smeta

da zajedno budemo sretni

grgori tugaljiva pjesma s radioaparata

i boli glava prokleta jer tebe nema

Werbeanzeigen

nocas

vrucina ovoga ljeta je ljuta

izgriza kozu i nase vidokruge

kako se osloboditi tuge

kad su sinoc ukrali pola mjesca

s neba plavog bavarskoga

tko je ukrao i gdje je sakrio

drugu polovicu lune?

oblaci sigurno nisu

ni kozmonauti ni astronauti

ni lopovi ni popovi

ni cvijece ni ovo tuzno vecer

mozda je polovica druga

posjetila zavrsje i nas rodni dom

umjesto mene izgnanika, koji skoncava ovdje

zbog zudnje za domovinom, koje nema

znatizeljne ruze

znatizeljne ruze

tko stanuje iz ovih ukrasenih vrata

pise li on o nesretnoj ljubavi?

sanja li o mirisu mome neodoljivome?

da li je veseo ili tuzan?

cita li dosadne romane i mrzi ostalo cvijece

mozda imamo srece pa tu stanuje poeta

i upravo crvenim nama pise dva tri ovakva retka

samoodreknuce

sam gavran na satelitskoj anteni

ima vidokrug pun razbojnickih poriva

zivot je vjecna borba protiv gladi

boj gorki za opstanak covjeka ili ptice

voljena prije cetrdesetitri ljeta na festi visoke skole

ti si se zaljubila u poetu, beskucnika mene

slatki bjese poljubci tvojih divljih usana

i onda si govorila: vjecno cu ostati uz tebe

a sada nastojmo smrti ukrasti jos poneki lijepi dan

i u prolaznosti sviju ostaviti tragove na majci planeti

u veselju ili tuzi kao u nasoj pjesmi posvecenoj tebi monika

i reci hvala svim bogovima, koji ne postoje

i isisu i ozirisu i amun-re i svim svetim trojstvima

grcko-egipatsko-krscanskim ili perverzno monoteistickim

jednom kralju i jednom bogu nismo se nikad klanjali uzalud

ljudi vjeruju u boga zbog samoga sebe

kontigentna bica od gline i prasine od zvijezda hoce zivjeti vjecno

kakve li zablude u suludoj paci vjernika

hrabrost malog ateiste je veca nego sve vjere i religije i svete sekte svijeta

i po nasoj nadi bezglavo tuga seta zbog ovog zivota prokleta

osama

kad ti suze izgaraju kozu

i kapaju vec sa brade

zbog nesretne ljubavi i dusa prazna gori

treses se kao zitterpapel na ludom vjetru

rastanak i tuga izgriza srce puno sjete

osama je samo za heroje

ali, njih vise nema, jer su svi poginuli za nase ideale

covjek gol bez osjecaja ne postoji

duge, tamne more kao noci danas donose suicid bas tebi

odjebi zivote gorki ludo u grcu prolaznosti sviju

pregazen jelen na vrucoj cesti dreci

umiruci mladunac ispod kamiona jucer

a nasa tuga bezglavo suti

jer tebe vise nema

tko je nama pokrao snove i domovine osjecaj

vise se necemo vracati na staro jer i ovdje je tamno

beznadje je nasa buducnos a stvarnosti vise nema

voljena, kad smo mi sahranili nasu ljubav!.

plac nije iskazaj slabosti nego karaktera odjek

i kad bi mi svi mogli zivjeti vjecno

bilo bi smo tuzno nebo bez nade suhe

u ljude, koji uzaludno sute

anton semren biljanin §

zabluda

ja ko pokisla ptica na ogradi

ti kazes ja te volim

a dvije godine bez dodira

zivot je obmana i gorka laz

i svaka mladost svrsi u beznandoj starosti

a bolest od nas naptavi strpljive ljude

i svaki dan umirali smo zbog nesretne ljubavi

pa kad mislis necu nikad umrijeti, crknit ces u istom trenu

vjernici su gori od bezboznika, hoce vjecno zivjeti

cisti egoizam upropasti ovozemaljski kratki obitaj

ipak s rakijom, pjesmom i tugom ne zaboravlja se ljubav

kad nevrijeme pokida ruze i potamani ljubavi vatru

sjeti se prolaznosti svega i sulude ceznje