sam

kad ti uzmu prostor za zivot

i nemas doma ni okolista

ni prijatelja ni mamona

vjestica bez metle u prici

plodnu zemlju i kuce zauzese bogati

i smiluje se veliki duh izmedju dvije ploce

bez hrane i vode takav je zivot

a iz susjedstva bode zica od trave

srusene glave vegetiras dalje

naslonjen na hladno-vruce kamenje

i kazes moj zivot je jaci od osame

pa cvjetas ljepse od sviju ostali

iako buducnost nikako nemas

gordo podnosi gorcinu osame

covjek bez korjena a zilice stisnuo beton

nepovoljno je biti cvijet a tek covjek

jedan cvijet i ludi poeta

borba za goli zivot njih dvoje ne smeta

u hrabrosti krtke osame bezimeno luta

nasa prolaznost kruta u zaborav

 

anton jokin semren

Werbeanzeigen

hvalospjev gluposti

bolest i nocno ustajanje

ko sumoran dan jezde

i paca puca od teste glazbetine

i naljutio se vjetar pa lupa po vratima osame

i ona stalno nesto pita

udaranje je nakon sezdeset godina prestalo

djubre, pisaka i plin bioloski umjesto ljubavi,

zguzvani starci i malade gimnasticarke

po ekranu se guze sagnuto

a traktori zemlju ruse u sest brazda

ljeto je vruce a braca  su hladna navodno

i kisa ne pada kako Wettercom kaze

zgrcene kraljeznice su nasa starost

i ptica zuta pjeva molitvu zaborava

u ogranicenosti nogu odgovara

sudbina bjese uvijek plava i bezglavo ravna

u besmislu sto stepeni sama

Agnosticar

zasto me ostavi gospodine gospodjo?

moj mir nadanje i sjeto

jedina utjeho u nadi vjeri i ljubavi

ceznjo za rajskim i vjecnim

u bijegu iz znoja , krvi i suza

bol tuga pa i rat s tobom su bili ko pjesma

a sad u nistavilu materijalne prolaznosti

sam, prazan u suhoj bjedi

skoncavam u pasjoj osami

zasto me ono ostavi?!