Zasto

u pet dana dvije pune narkoze

i rezase bogovi u bijelu moj karcinom

onaj na tijelu pa gori i boli

a na dusi jos od djetinjstva ga ponosno nosah

nikome ni na pamet pasti da ga skloni

u beznadju bez putokaza lutah sam

ko osuseno cvijece u klubu mrtvih pjesnika

jer sudbina je htjela svoje

strah je nepoznat za nas dvoje

voljena bolest