bijeg iz stvarnosti

najteze je biti covjek nepozeljan

a covjek je svaki pjesnik pravi

vidis prekrasno zuto cvijece

i ne znas kako se zove, tuga u glavi

ti bjezis gol iz stvarnosti

a kukavice, suicidi iz zivota

o cemo ovisi tvoje crce to je ljubav

o korici kruha, zlatu ili bogatstvu

nista ne posjedovati to je bogatstvo

a utrka za parama je besmisao

i na vjecnom rastanku bez osjecaja

to ce biti nasa glomazna sreca

kad es pogase neuroni nasi

i u praznoj boci -prolaznome tijelu

ti si bio za sve samo zrak -nista

a nakon cetiri minute bez uzdaha se pomra

i u besmislu svega, moja voljena pjesma

u kojoj su i zvijezde ukradeno sjale

i sve nase ideje male i lude

bile su produkt nase osame

i drogirajte se u sekundi astronomskog besmisla

kojega zivotom sretnim zvase

a nestajanje nase sa ove planete svete

necete dozivjeti jer prolaznost je samo vjecna

tudje su misli bile samo mlaka voda

a ono sto mislis stvarnost koje nema

zasto sute orhideje stalno?

jer u ljepoti razgovora nema!!!

anton jokin semren  28.6 2016.

Werbeanzeigen