nasi oblaci

sitni mali najljepsi
po nebu podijeljeni bijeli
oblaci svih oblaka;
bog prirode u kapi piva
plavetnilo je vece od prirode
pa dusa gori
i ne mozes pisati – zasto?
pijanstvo je propast
suti!!!
i pobratim vjeter oblake nase
tjera u guste mase – nista!!!
i nebo se plavi
a tamo pada kisa?
u nasoj dusi tuga – zasto?
izgori cigareta – prazna piva
i krovovi crni sute
na obojenim listovima osame
od matere jeseni
i sad nam pjeva vesela ptica odjednom
ko bijesna utva na kotacima
i ljuljaju se listovi osame uzaludno?

a tek na vjetru tuge
lupaju uspomene prazne
i cvijece se raduje suncu
a suncokreti se polako okrecu k njemu

kad u jesen kost boli
i boje prirode se mnoze
ne mozes sutit
jer tisina nije uvijek bolja

i bezbozno crkveno zvono
zove propale idiote da se mole
onome u kog ne vjeruju
samo tradicija pusta!

i zavezi alata ti rusta
u susjedstvu se prolaznost slavi
i deve u 21 stoljecu
su protiv njihove vjere

a mala bijelo-crvena ruza
mi se smije
i kaze voli sve ljude
sve vjere
i sve nacije
pa ces biti covjek

20.09. 2012. anton semren (c)

Werbeanzeigen